skip to Main Content

DESNO KRILO KOJE NE ZNA ZA PREPREKE

Radnički NBG 2 – Milutinac (stariji pioniri)

Miroljubivo fudbalsko popodne u sportskom kompleksu Gladijator u Kneževcu. U centru naše pažnje bio je duel između drugog tima Radničkog NBG i ekipe Milutinca koji je završen bez pobednika. Prva polovina prvog dela igre nije nagovestila niti pogotke niti fudbalsku igru koja bi bila prijemčiva oku običnog posmatrača, niti čulu vida onoga kojem je fudbal strast i koji je rastao uz najvažniju sporednu stvar na svetu.  Tu i tamo, sveopštu monotoniju prekidao je neki spretan dribling ili iznošenje lopte iz zadnje linije kada bi štoperi nanizali nekoliko protivničkih igrača. Sve to nije bilo dovoljno za osećaj koji bi mogao da se poveže sa pravim užitkom, ali stvari su počele da se menjaju.

Desna strana terena je polako postajala pozornica i to kada je napadala ekipa Radničkog, a na toj pozornici glavni protagonista bio je Vukašin Koturović sa brojem 72 na leđima. Dobio je nekoliko upotrebljivih lopti u prostor, nakon čega je driblinzima i trčanjem testirao mogućnosti protivnika. Prvi pokušaj je bio uspešan, čuvar je ostao iza leđa, za petama, a samopouzdanje  je poraslo. Iz akcije u akciju Koturović je delovao neuhvatljivo za rivala, ali ekipa u crvenim dresovima nije uspela to da materijalizuje i stekne prednost.

Ali upornost se ipak isplatila. Ist meta, isto odstojanje. Novi prodor Koturovića po desnom boku i konačno pravo rešenje. Lopta u srce šesnaesterca na koju je natrčao Lazar Ikić pogodivši za vođstvo tima sa Novog Beograda.

Proporcionalno broju prodora i opasnih napada Radničkog po desnoj strani, jedan pogodak je predstavlja u najmanju ruku nezadovoljavajući učinak, a takođe se ispostavilo da nije bio dovoljan sastavu sa Novog Beograda za sva tri boda.

Tokom drugog poluvremena, u jednoj gužvi u kaznenom prostoru ekipe koja je imala prednost, na jednu ničiju loptu natrčao je Veljko Majić, a ona je uz pomoć desne stative završila u mreži.

I onda je ponovo monotonija zavladala travnatom površinom. Kao da su oba tima priželjkivala bod, kao da su se fudbalska inspiracija, mašta i magija, koji su bili prisutni samo na bljeskove, negde sakrali, izgubili, isparili, barem do naredne runde. I onda ponovo bljesak, ali na samom kraju duela. Hirurški precizan pas u prostor kojim je krilni igrač spojen sa golom, ali udarac iskosa je morao biti mnogo kvalitetniji da bi se savladao golman koji pokriva bliži ugao. Na kraju miroljubivih 1:1 uz izščekivanje da će inspiracija i energija zagospodariti terenima već od naredne runde.

Todor, Radnički: „Dobro smo igrali, mogli smo da damo još neki gol, jer smo imali dosta akcija. Protivnici su takođe bili dosta dobri, uz veliku agresivnost i povlačenje svojih linija. Sasvim dobar rezultat koji je mogao da prevagne i na jednu i na drugu stranu. Volim da gledam Mesijeve utakmice jer je jedan od najboljih igrača na svetu.“

Filip, Milutinac: „Bili smo agresivni i odlično povlačili linije. Naš gol je delimično posledica sreće, a delimično agresivnosti i pomeranja linija. Njihov krilni igrač je prožio odličnu partiju i pravio nam je mnogo problema po desnoj strani. U poslednje vreme volim da gledam utakmice Vulverhemptona, a omiljeni fudbaler mi je Dibala zbog stila igra, pratio sam ga od malih nogu i svidelo mi se kako igra.“

Back To Top