skip to Main Content

PARTIZANOV ČAS FUDBALA I BRAZILSKI DERBI KOJI NIJE ISPUNIO OČEKIVANJA

Prvi put ove sezone pratili smo dešavanja na terenima fudbalskog kluba Čukarički na Banovom Brdu, gde su dečaci rođeni 2008. godine demonstrirali svoje veštine. U tom uzrastu uvodi se i pravilo ofsajda, ali to nije sputalo nekolicinu timova, među kojima je bila i ekipa Partizana da napune protivničku mrežu do vrha. Lopte nisu prestajale da se kotrljaju od jutra do mraka, a kada je zašlo sunce, reflektori su pomogli da se radost i zadovoljstvo jedanaestogodišnjaka produže, odnosno da se igra nastavi. Jer klincima je zaista malo potrebno da budu srećni. Jedna lopta, jedan teren i dva gola. To je njihov recept za osmeh i euforiju.

Partizan – Bolesnikov (2008. godište)

Kada se sastanu dva ekipe koje perfektno barataju loptom, koje se ne plaše duela i koje ne pomišljaju da od sudije traže prekršaj ili zaštitu, onda gledaoci gotovo ni u jednom trenutku neće promeniti fokus, odnosno zanemariti dešavanja na terenu. Utakmicu koja je nesumljivo imala epitet jednog od derbija dana odigrali su Partizan i Bolesnikov i nezavisno od toga što je crno-beli tim ubedljivo slavio, ekipa Bolesnikova je ostavila sjajan utisak u gotovo svakom segmentu igre, kako fudbalskom, tako i onom, još važnijem, životnom.

Nakon nekoliko uvodnih minuta tokom kojih je ekipa u žuto-crvenim dresovima igrala visoki presing i pritiskala Partizan, crno-beli su došli do svoje igre, a vrlo brzo i do vodećeg gola. Sevnula je kontra, a dečak po imenu Miloš u trenutku kada je zatresao mrežu nije mogao da zna da će tog dana još dva puta biti strelac.

Milošev drugi gol bio je još lepši. U deliću sekunde odlučio je gde će poslati loptu. Savršeno precizan šut u rašlje razdrmao je i razbudio publiku iza gola.

Gotovo poslovično i bez izuzetka, svako kolo Fer-plej lige sa sobom nosi prelepe golove iz prekida. Nekada lopta u mrežu uđe preko živog zida, neretko šuteri slave posle udarca u golmanov ugao, a Rajo iz ekipe Partizana je uspeo da improvizacijom prevari i protivničkog golmana i živi zid.

Iako su momci iz ekipe Bolesnikov mnogo ranije zaslužili gol, on je došao sredinom drugog poluvremena i to nakon greške protivničkog golmana. Iako su često stvarali šanse, iako su mogli do pogotka i na mnogo lepši i efektniji način, žuto-crveni su sa istim žarom proslavili gol, dobili injekciju samopouzadanja i nastavili sa identičnim pristupom. Kao da je utakmica tek počela, a ne kao da imaju tri gola zaostatka.

Do kraja je ekipa Partizana došla do brojke od šest pogodaka, a i pri rezultatu 6:1, igrači Bolesnikova bili su željni da barem još jednom proslave gol. Ipak, novo slavlje sprečio je golman Partizana, pa se rezultat nije menjao.

Posle utakmice, kao po običaju pričali smo sa po jednim igračem iz oba tima.

Vasa, Partizan”Imali smo dosta šansi i mogli smo da postignemo bar još nekoliko golova, ali nisam prezadovoljan našom igrom, jer smo imali dosta netačnih i nepreciznih pasova. U igri protivnika mi se najviše svidela njihova agresivnost. Pohvalio bih svoje drugare Miloša koji je dao hettrik, Raju koji je dva puta bio strelac i Marka koji je postigo prelep gol.”

Aleksa, BolesnikovNije mi se svidelo to što povremeno nismo uspevali da svoje zamisli sprovedemo u delo, ali smo pokazali da smo tim koji ima mnogo dobrih driblera. To isto mogu da kažem i za naše protivnike kod kojih mi se takođe dopalo to što imaju izuzetno jak šut. Volim da gledam Bajern Minhen zbog Levandovskog. Ugledam se na njega jer igram na istoj poziciji i trudim se da kao i on postižem mnogo golova.”

Santos – Flamengo (2012. godište)

Sudar dve ekipe koje nose imena brazilskih velikana bio je znatno manje uzbudljiv i lep za oko u ondosu na okršaj Partizana i Bolesnikova. Ekipa Santosa za koju su igrali godinu dana mlađi dečaci jednostavno nije mogla u potpunosti fizički i tehnički da parira protivniku, pa se opredelila za defanzvnu taktiku i čuvanje svog gola. Flamengo koji je igrao u karakterističnim crveno-crnim dresovima, kao što to čini klub iz Rio de Žaneira na svojoj Marakani, a i van nje, je napadačkom igrom uspeo da stigne do pogotka u završnici prvog poluvremena. Napad kroz sredinu i sigurna egzekucija za vođstvo Flamenga.

Drugo poluvreme donelo je još jednu loptu u mreži Santosa, a bilo bi ih sigurno još više da dečak među stativama nije bio na visini zadatka, pa je tako dan završio sa dvocifrenim brojem intervencija.

Možda brazilski derbi nije opravdao očekivanja, ali svaka nova utakmica je ujedno i nova šansa za dokazivanje, za demonstiranje naučenog i kao i uvek za uživanje i druženje.

Ognjen iz ekipe Flamenga imao je zbog čega da bude zadovoljan na kraju utakmice: “Postigli smo dva gola bez ijednog primljenog i dominirali smo u posedu lopte. Možda bismo malo u narednim utakmicama mogli da popravimo pas igru, mislim prvenstveno na sebe. Protivnik je danas odigrao odličnu odbranu i njihov golman je dobro branio. Navijam za Partizan i omiljeni fudbaleri su mi Suma i Natho.”

Dušan iz Santosa je takođe izneo svoje utiske o utakmici: “Svidelo mi se kako smo se dodavali, kako smo napadali u pojedinim trenucima, posebno mislim na akciju na samom kraju duela. Protivnici su nas nadigrali. Bili su malo stariji od nas, ali to nije nikakvo opravdanje. Ja igram na poziciji levog beka i omiljeni fudbaleri su mi Mesi, Grizman i Ronaldo.”

Back To Top