skip to Main Content

KADA JEDAN POTEZ ZASENI SVE OSTALE – BEKAMOVSKI NEMA ŠTA

Dušanovac 1 – Foot (2010. godište)

Često se fudbalske utakmice pamte samo po jednom potezu. Potezu koji ne može da izvede svako, kojem je gotovo nemoguće naći konkurenciju i koji vas podseti zašto uopšte volite fudbal. Čuli ste za izraz “Atomski fudbal?” E, pa to je verovatno najpribližniji opis onoga što su nam devetogodišnjaci iz fudbalskih škola Dušanovac i Foot demostrirali. Od kako je lopta prvi put izvedena sa centra, teren je postao pozornica na kojoj su svi ti mali umetnici našli za sebe trenutak u kojem će pokazati delić onoga za šta su talentovani. Da li je to dribling, klizeći start, šut sa distance, duel igra, bravure među statitava, manje je bitno. Najvažnije je to da je sve nabrojano bilo uvek na pravom mestu i u pravom momentu za potpuni užitak nas pukih posmatrača. Ali krenimo od početka. Moramo biti iskreni i reći da je bilo i grešaka, koje su sastavni deo igre. Neke znaju skupo da koštaju, naročito kada ih napravi golman. Upravo nakon jedne takve ekipa Foot-a je došla do prednosti.

Dušanovac je uzvratio pogotkom iz golmanskog prostora, kojem je prethodila odlična kretnja i završnica koja je bila podjednako kvalitetna. Nedugo zatim, usledio je i preokret momaka koji nastupaju u dresovima vrlo sličnim Barseloninim i koji bi mogli da stanu rame uz rame sa svojim vršnjacima iz “La Masije.”

Napadala je ekipa Dušanovca i tražila novi pokodak, ali je naišla na zid među stativama. Trener Foot-a je vrlo često rotirao golmane, koji su konstatno spašavali nemoguće. Ne verujete? Možda promenite mišljenje nakon onoga što sledi.

A onda, par minuta kasnije, spektakl u režiji Tonija iz škole fudbala Foot. Od starta duela Toni je pokušavao iz daljine, ali kada je prišao lopti koja je bila postavljena na njegovoj polovini, niko nije očekivao udarac sa mesta sa kojeg neki dečaci još uvek ne mogu da dobace do protivničkog gola. Dok je lopta letela, uplašio sam se da nisam uključio kameru, ali blago je ipak sačuvano i arhivirano.

Do kraja su i jedni i drugi uspeli da postignu po gol za konačnih 3:3, ali utakmica je bez problema mogla da se završi i nakon majstorije sa više od pola terena i da svi budu ispunjeni i zadovoljni. I igrači i treneri i roditelji, koji nemaju pristup terenu već su kroz staklo iz kafića, mogli da posmatraju svoje klince kako korak po korak izrastaju u prave momke i fudbalere. Ispunjeni i zadovoljni zato što je to bio trenutak kada je krug zatvoren i od kojeg smo mogli da zaključimo da smo videli gotovo sve elemente i poteze koji fudbal čine najvažnijom sporednom stvari na svetu.

Uroš, Dušanovac: ,,Za razliku od nekih prethodnih utakmica danas smo se baš mnogo dodavali i imali smo više šuteva nego ranije. Iako je na kraju bilo nerešeno, ovo je jedna od boljih utakmica koje smo odigrali. Protivnik je takođe odigrao odlično, nije nam bilo svejedno kada su šutirali iz daljine.”

Toni, Foot: ,,Imali smo puno driblinga, dobrih šuteva, šansi za gol i bili smo jaki u duelima. Nije mi prvi put da sam postigao gol sa više od pola terena. Na jednoj od prethodnih utakmica u istom ovom balonu, ja sam branio, pošto nismo imali golmana i uspeo sam da dam gol sa celog terena. Protivnici su se dobro dodavali, često su šutirali kao i mi i igrali su organizovano u odbrani. Najviše volim da gledam Barselonu i Mesija, on je za mene najbolji igrač svih vremena.

Žarkovo – Nika (2012. godište)

Rezultat u fudbalu ne oslikava uvek pravi odnos snaga na terenu, naročito kada su u pitanju dečaci od sedam, osam godina. Iako je ekipa Žarkova savladala školu fudbala Nika 8:0, utisak je da je jedini razlog toliko ubedljivog trijumfa jednih, odnosno poraza drugih, fizička inferiornost dečaka iz škole fudbala Nika. Sitniji od svojih protivnika, jednostavno nisu imali šanse u direktnim duelima i borbi za loptu. Moguće je da su neki bili i po godinu dana mlađi, a taj faktor u ovim selekcijama pravi ogromnu razliku.

Golovi su pljuštali, bilo je lepih, efektnih, ali i onih manje atraktivnih. Međutim i kada je bilo 0:0 i pri rezultatu 5:0, pristup mališana iz Nike nije se promenio. Konstantno trčanje i borba za svaku loptu, iako su kao što je već rečeno izgubili većinu duela.

Borba Davida i golijata ovoga puta nije pripala Davidu, ali je trener poraženog tima nakon utakmice okupio svoj tim i obrazložio dečacima da je itekako zadovoljan uprkos velikom broju primljenih golova, uz reči da je bilo mnogo pozitivnih stvari, počev od pasa, preko borbenosti, do kretanja po terenu. U duhu fer-pleja, nakon završetka utakmice dečaci su u koloni čestitali jedni drugima.

Filip, Žarkovo: ,,Najviše mi se svidelo što smo se sve vreme trudili i često šutirali na gol. Imali smo puno asistencija i niko u ekipi nije bio sebičan. Na tome se radi i na treninzima. Ja volim da probijam po levoj strani, da asistiram i da dajem golove. Svaka čast protivniku, oni su bili vrlo agresivni i neprestano su se trudili. Omiljeni klub mi je Žarkovo.”

Lazar, Nika: ,,Malo smo zabrljali i nismo mogli da pokažemo sve što znamo zato što je protivnička ekipa bila malo bolja. Mislim da smo mogli malo više da se dodajemo danas. U protivničkoj ekipi mi se svidelo to što odlično driblaju i imaju jak šut. Omiljeni fudbaler mi je Mesi, zato što on baš dobro ševa.”

FER PLEJ POTEZ

Evo kako se stvaraju pobednici.

POTEZ KOLA

Toni kao Bekam i Alonso.

Back To Top