VIKEND U ZNAKU GOLMANSKIH BRAVURA
Vuk – Žarkovo (2011. godište)
Iz Paraćina za Beograd, iz Beograda za Paraćin i tako skoro svakog vikenda dok traje Mini-maxi liga. Zamislite onda samo kakva želja pokreće mališane iz fudbalske škole VUK u svakom duelu. Treninzi radnim danima, vikendom put u glavni grad. Proteklog vikenda su u Balonu Foot na Autokomandi dečaci iz generacije 2011. i 2012. igrali utakmice protiv Žarkova, odnosno Crvene zvezde.
Pobede su izostale, ali one su uvek u drugom planu kada je reč o mlađim kategorijama. Hrabro su se nosili i protiv zeleno i protiv crveno-belih kada im rezultat nije išao u prilog. Pokretalo ih je više od traganja za pobedom, jer pobede jednog dana dođu, a drugog izmaknu. Vodila ih je želja da osvoje loptu, da konstantno trče, ulaze u duele – naravno i da postignu gol, ali ovog vikenda odbrane protivnika su bile suviše čvrste i često nisu uspeli da pronađu put. Daleko od toga da nisu pokušavali.
Protiv Žarkova su dva puta tresli mrežu, čekali i dočekali greške rivala. Međutim, mogli su da budu ponosni na svog golmana koji je zaustavio desetine udaraca budući da je branio i protiv Žarkova i u meču sa Crvenom zvezdom. Bilo je nekoliko neodbranjivih udaraca, čak su i saigrači umeli nehotično da proslede loptu u svoju mrežu, ali vrhunskih odbrana bilo je na pretek. Bliži ili dalji ugao, plasirana lopta ili udarac iz sve snage, bilo je nebitno. Uglavnom je sve stizao brzim rukama ili nogama.
Naravno, ni najbolji golamani sveta poput Manuela Nojera ili Jana Oblaka ne mogu da odbrane baš sve. Nekada se protivniku jednostavno mora odati priznanje na pravovremenom pasu, tečnoj brzoj akciji, ubitačnoj završnici. A dečaci iz fudbalske škole Žarkovo izveli su jednu akciju sličnu onima sa futsal terena. Futsaleri uglavnom vrebaju dijagonalna dodavanja na drugu stativu i upravo je jedna takava zamisao zeleno-belih potvrđena golom.
Znali su da je prednost rivala nenadoknadiva, ali nastavili su da se bore. Uživanje je samo po sebi biti na terenu, deliti je sa drugarima iz ekipe i protivnicima sa kojim će im se sudbine nekada ponovo ukrstiti, možda i u istim ekipama, kroz par godina. Sada je na njima samo da uživaju u trenutku, u svakom dodiru sa loptom. Bilo je pravo uživanje gledati malog Nojera iz Paraćina kako skida sve te lopte koje bi nesumnjivo završile u golu. Nije posustajao dokle god sudija nije poslednji put dunuo u pištaljku. Pred sam kraj utakmice počastio je sve prisutne refleksnom reakcijom koja je jedino mogla da izazove osmeh na licu. Situacija jedan na jedan, protivnik gađa bliži ugao, ali leva ruka kaže “Ne”!
Jovan, Vuk: “Priznajem da je protivnik bio bolji. Mi smo uspeli da izvučemo ta dva gola i ja sam zadovoljan. Bili smo hrabri u napadu, stalno jurili ka njihovom golu, ali nismo se dovoljno često vraćali i to bi trebalo da popravimo u narednim utakmicama. Protivnici su bili brži od nas i bolje su kontrolisali loptu. Uživam da gledam Nejmarovu kontrolu lopte on mi je omiljeni fudbaler i obožavam da ga gledam kako dribla. “
Vasilije, Žarkovo: “Stizali smo do golova kroz tečnu pas igru i zadovoljan sam kontrolom lopte. Protivnicu su delili dobre lope i bili su čvrsti u duel igri. Čestitam im na odličnoj utakmici i otporu koji su nam pružili.“
Vuk – Crvena zvezda (2012. godište)
Posle duela sa Žarkovom na teren su utrčali nešto mlađi fudbaleri ekipe Vuka. Znali su da je protivnik izuzetno kvalitetan i zahtevan, ali nisu se ustezali. Napali su ga od prvog minuta. Prvo iz prekida zatim i iz igre. Crveno-beli su odbranili nekoliko naleta pa zagospodarili terenom. Nadavali su se golova, ali kao i dečaci iz ekipe Žarkova nisu mogli da ostanu ravnodušni na predstavu koju su prikazali golmani plavo-belih.
Serija golova Zvezde, pa serija nestvarnih odbrana. To je od druge trećine bio opis utakmice u malom. Crveno-beli su kao osice jurišali na gol Vuka i upravo su golmani bili poslednji bedem. Mnogo toga su odbranili, ali shodno broju napada, veliki broj lopti je završio u mreži. Pucali su mali fudbaleri Zvezde iz svih pozicija i bilo je pakleno teško zaustaviti sve te projektile koji su imali samo jedan cilj. Da se ušunjaju u mrežu.
U jednom momentu Ogi iz ekipe Vuka snažno je ispucao jednu loptu kako bi otklonio opasnost pred golom, a ona je završila na obrazu drugara iz suparničkog tima. Prva reakcija bila je trčanje do dečaka kojeg je lopta pogodila, pružena ruka i izvinjenje. Nova potvrda da u Mini-maxi ligi ne prođe dan u kojem će izostati demonstracija istinskog fer-pleja.
Za kraj vam predstavljamo mali kolaž pogodaka koje su dečaci iz Crvene zvezde nanizali u završnici utakmice. Nakon poslednjeg sudijskog zvižduka mališani su jedni drugima čestitali na borbenosti i zalaganju.
Marko, Crvena zvezda: “Svidelo mi se što smo radili dosta pasova, šutirali smo na gol, pravili lepe driblinge, ali najbitnije je da smo ostavili dobar utisak na terenu. Protivnici su isto bili odlični u driblingu i pasu, ali nisu imali dovoljno sreće da postignu gol. Ja sam do skoro uživao igrajući za Forcu, ali sada sam srećan što igram za Crvenu zvezdu. Omiljeni fudbaler mi je Son zbog brzine i prodora.“
Ognjen, Vuk: “Voleo bih da smo uspeli da postignemo više golova, kao što nam je to pošlo za rukom u prošloj utakmici. Protivnici su odigrali odličnu utakmicu, uživao sam u njihovim pasovima, driblinzima i šutevima. Najviše volim da gledam Ronalda jer je brz i daje mnogo golova. “
Potez kola
Refleks brži od svetlosti.
Fer-plej potez
Ogi se izvinjava drugaru iz protivničke ekipe nakon što ga je nenamerno pogodio loptom.