skip to Main Content

SVI SU ONI POMALO RONALDO

Vuk 2 – Mungosi 2 (2013. godište)

Standardna praksa svakog našeg izveštaja sa terena Mini-maxi lige jesu izjave aktera posle utakmice. I retko kada prođe vikend, da ne čujemo da je bar jednom od klinaca koji pričaju sa nama posle utakmice idol Kristijano Ronaldo. Kako i ne bi bio kada fudbal otkako postoji nije video veću mašinu za golove.

U nedelju, samo par sati nakon što su okončane utakmice između mlađih i starijih selekcija Vuka i Mungosa, Ronaldo je odigrao najbolji meč ove sezone i postigao het-trik u derbiju protiv Totenhema, a u isto vreme postao i najbolji strelac u istoriji fudbala. Za reprezentaciju i klubove koje je nastupao postigao je ukupno 807 golova, pa je sasvim logično da jedna takva planetarna zvezda bude neko na koga će se mladi naraštaji širom sveta, ali i u Srbiji sportski i fudbalski ugledati.

Naravno i u duelima Vuka i Mungosa bilo je pokušaja glavom, biciklica, bombi iz daljine, energičnih sprinteva i rutinskih završnica – svega onoga što je kroz čitavu karijeru zaštitni znak Kristijana Ronalda.

Počeli su osmogišnjaci i devetogodišnjaci iz pomenutih ekipa da se nadigravaju i već u prvih desetak minuta videli smo sijaset golova. Tri u režiji Mungosa, dok su jedan postigli gosti iz Paraćina.

Dečaci u kompletno beloj opremi bili su znatno konkretniji u završnici i nizali su golove jedan za drugim – pogađali su u više navrata Laketa, Milutinac i Mirović. Odbrana Vuka je u nekim trenucima spavala, te je dozvoljavala protivničkim igračima da se potpuno osame i neometano gađaju šta požele.

Međutim, kako je na snagu stupila poslednja desetominutna trećina dečaci i jednog i drugog tima počeli su da nas časte najlepšim vrlinama koje fudbal može da ponudi. Počev od fer-pleja, do stava kojim pokazujete da i kada gubite sa pet ili više golova razlike, ne prihvatate da je utakmica izgubljena, već hrlite ka golu protivnika kao da sledeći gol donosi pobedu.

Novak iz ekipe Vuka pogođen je loptom u lice neposredno nakon što je završio na zemlji. Udarac nije bio nimalo blag, potekla je, sasvim normalno i očekivano i koja suza, ali je maltene čitav odred dečaka u belom odmah dotrčao do protivničkog igrača, pomogao mu da ustane i postarao se da sve bude u redu sa Novakom.

Brzo je Novak obrisao suze, pa iz slobodnjaka ponovio nešto što je pokušao desetak minuta ranije. Samo ovoga puta uz savršenu preciznost na koju protivnički golman Mihajlo nije imao odgovor.

Nastavio je Novak da vreba nove pogotke za svoj tim. Počev od jednog, vrlo kvalitetno izvedenog slobodnjaka, a kada lopta nije pronašla put do mreže, on jeste našao novi način da je tamo pošalje. Iskoristio je gužvu nakon kornera i doneo svom timu treći gol. Protivnik je u tom trenutku imao osam pogodaka u svojoj režiji, ali se mali fudbaleri Vuka nisu zaustavljali.

U završnih dva, tri minuta utakmice, imali su bar još tri opasne šanse, što znači da su lako mogli da se raduju još kojem golu. Ali to im nije dozvolio sjajni čuvar mreže Mihajlo koji je branio po ugledu na svog golmanskog idola, Manuela Nojera.

Novak Draković, Vuk 2: „Zadovoljan sam jer smo igrali timski i zato što smo svi bili dobri i igrali na istom nivou. Kod protivnika mi se dopalo jer su uvek bili fer i kada god bi nekoga nenamerno povredili, prišli bi da mu pomognu. A i oni su igrali timski kao i mi. Danas smo malo podbacili jer nismo trčali svom snagom. Omiljeni fudbaler mi je Ronaldo jer je brz i može najviše da skoči.“

Mihajlo Marinković, Mungosi 2:  „Najviše mi se dopalo to što smo svi igrali fer i pošteno. Moji saigrači su sarađivali i menjali strane i tako smo stizali do golova. Srećan sam što u drugoj polovini utakmice uspeo dosta toga da odbranim. Čestitam drugarima Laketi, Milutincu i Miroviću na postignutim golovima. Moj omiljeni golman je Manuel Nojer, zato što je tako visok i ume odlično da igra sa loptom u nogama.“

Vuk 2 – Mungosi 2 (2011. godište)

Odmah nakon duela mlađih selekcija Vuka i Mungosa, na teren su istrčali njihovi dve godine stariji drugari koji su ih prethodno gledali i bodrili pored terena. Utakmica desetogodišnjaka i jedanaestogodišnjaka bila je znatno neizvesnija od prethodne, ali su je u suštini krasile one iste, vrhovne fudbalske vrednosti – poštenje i neodustajanje.

Na rani vodeći gol Mungosa, ekipa Vuka odgovorila je golom Andreja koji je konstantno trčao i bio prava napast za odbranu protivnika. A zatim je i Joca otvorio stopalo u golmanskom prostoru i Paraćinci su stigli do preokreta.

Za ekipu Mungosa igrao je jedan Lav i to sa pravim lavovskim srcem. Videlo se to u svakoj njegovoj intervenciji i jurnjavi za protivnikom ispred kojeg bi čistio maltene svaku loptu. Taman kad bi protivnički igrač pomislio da će natrčati na odbitak i poslati ga u mrežu, Lav bi se kao munja isprečio i lansirao loptu daleko od opasnosti.

Sve te intervencije dok je bio u polju same po sebi bile su impresivne, a šta tek reći za reakcije dok je bio među stativama. Gađali su mali fudbaleri Vuka kao iz topa, ali je Lav bukvalno jeo lopte. Da je neko postavio zid ispred gola, lakše bi ga prošli nego Lava. A i Lavovi prethodnici na golu mogli su da se podiče vrhunskim intervencijama.

Mungosi su izjednačili na 2:2, pa krenuli po treći pogodak. Velike probleme ekipi iz Paraćina pravio je Đorđe koji je pokazao da je odličan izvođač slobodnjaka, a nakon njegovog pasa za Vanju prosto je neverovatno kako ekipa u beloj opremi nije povela. A da neverovatno postane moguće i realno, postarala se Marina koja je blokirala udarac na gol liniji.

Mungose nije zabrinuo propušteni zicer, već su vrlo brzo nakon jednog dalekometnog slobodnjaka uspeli da pronađu način da povrate prednost. Viđen je novi, ali ne i poslednji preokret na utakmici, jer su vrlo brzo Strahinja i Andrej spojili dva gola i ponovo seli na rezultatsku klackalicu tako da ona prevagne na njihovu stranu.

Sudija je označio da se igra poslednji minut, a u njemu smo dobili novu lekciju o neodustajanju. Vanja je odlično pratio akciju, nanjušio odbitak, a zatim loptu s lakoćom iz neposredne blizine sproveo u gol za konačnih 4:4.

Na kraju su potezima i stavom na terenu klinci i u prvoj i u drugoj utakmici pokazali da su svi oni pomalo Kristijano Ronaldo. Voleli ga ili ne, a većina u njemu vidi fudbalskog uzora, on je taj koji nikada ne odustaje. I zbog te osobine, iako nekada ume da zaboravi na fer-plej, jeste jedan od najvećih na svetu.

Lav Lalić, Mungosi 2: „Uživao sam u celoj utakmici, ali najviše dok sam bio na golu i branio. Nismo odustajali do kraja i to nam se isplatilo – dali smo gol u poslednjem minutu. Kod protivnika mi se dopalo jer su bili jako prodorni po levoj strani. Najviše volim da gledam Premijer ligu, ali nemam omiljeni tim. Samo uživam u fudbalu.“

Jovan Tomić, Vuk 2: „Imali smo dosta šansi, dva puta smo jurili rezultat i uspevali da stignemo. Ali smo na kraju mi prokockali prednost. Naši borbeni protivnici nisu stali ni u jednom trenutku, ni u poslednjem minutu kada su gubili 4:3. Zato su i uspeli da izjednače i čestitam im na tome. Najviše volim da gledam Nejmara zbog sjajnih driblinga.“

Fer-plej potez

Potez kola

Kad padnu uvek ustanu jači.

Back To Top